Melanholija Vidim je. Zato što je se prvi put ne plašim. Zapravo je prvi put puštam da me vodi. Kroz ovo, naizgled, bespuće. Uvek sam najviše volela jutro. Onu izmaglicu koju diže topla zemlja u svom prvom izdahu zore. Ona nestane kao što nastane. Gotovo kao što traje duboki udah i izdah. I hvata se samo uz buđenje bez sata, sa onim izrazom na licu koje ima samo dete kada […]