STILOVI DOKOLICE

Različita poglavlja žanrovski neobične knjige o dokolici („Tuga“, „Čovek – žena“, „Deca“, „Radost“, „Dokolica“), objavljene pod pseudonimom Mirhana govore o snazi nastajanja paralelne literature koja često ne zaostaje za najboljim stranicama tzv. prvorazredne književnosti. Osećamo se zbunjeni pred ovim delom. To je rukopis obaveštene, misleće osobe, istovremeno se razmišlja o svim običnim „malim stvarima“ kao što su đuveč, lenjost, kiša, pecanje, ringišpil, fudbal, domaći zadaci, moda, talasi, štrikanje.., ali i o velikim temama poput patriotizma, revolucije, vremena, straha, nežnosti, spasenja, strasti, vere, dobra i zla, pozorišta…

Mada ne može sasvim da zaobiđe ton patetičnosti, autorka uspešno oblikuje sopstveni neopatetički stil kojega se dosledno drži. Na taj način ovo štivo se može čitati i kao posebna romaneskna celina o junakinji moderne osećajnosti. Ona, međutim, često žali za prošlim i neostvarenim, ali nalazi rešenje za većinu svojih nedoumica. U središtu je, a ne iskazuje sebičnost.

Ovoj knjizi veoma malo nedostaje da preraste u moderan roman o psihologiji savremene žene. Jednom broju današnjih pisaca ljulja se tlo zanimljivosti jer beže od svakodnevice i gube sposobnost da u njoj nađu metafizički talog večnosti. Mirhaninoj knjizi to, svakako, nije nedostatak. Ona se čita u jednom dahu. Kroz špijunku njenih poglavlja uočavaju se bitne stvari o svakidašnjici koje, nekako, većina nas propušta da uoči ispravno i na vreme. I kad se ne slažemo s njom, izvesno je, ne dosađujemo se.

Ovakvim umetničkim postupkom dokolica se predstavlja kao veoma važna za svakog od nas. Taj značaj, međutim, nije iskazan umornim jezikom rasprava, već jezikom umornim od rasprava. Reč je o dokolici sa stilom.

Dr. Dobrivoje Stanojević

2002. godine

guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare